Vrsni riječki erudit

U  Rijeci i Novalji, 23. i 24. studenog,u organizaciji Državnog arhiva u Rijeci, Grada Novalje i Ogranka Matice hrvatske u Rijeci održan je stručno–znanstveni skup o istaknutom povjesničaru, arhivistu, prevoditelju, kulturnom i političkom djelatniku Nikoli Crnkoviću (Novalja, 1. prosinca 1928–Rijeka, 6. studenoga 2016). Bio je osnivač i ravnatelj Srednje ekonomske škole (1957–1961) u Ogulinu, a potom ravnatelj osnovne škole i gimnazije (1961–1967) u Opatiji. Također je utemeljitelj opatijske gimnazije. Godine 1972. prelazi u Rijeku, gdje radi kao asistent u Sjevernojadranskom institutu JAZU i postaje profesor na katedri nacionalne povijesti na Pedagoškoj akademiji (1967–1972).

Predsjednik Ogranka MH u Rijeci Goran Crnković

Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica

U Rijeci su na svečanom otvaranju skupa govorili Stipe Botica, predsjednik Matice hrvatske, Ante Dabo, gradonačelnik Novalje, Igor Žic u ime Đure Vidmarovića, predsjednika Društva hrvatskih književnika i Goran Crnković, predsjednik riječkog ogranka Matice hrvatske i ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci. U priopćajnom dijelu programa svoje su radove predstavili Anton Šuljić (Zavičajnost u djelu Nikole Crnkovića), Stipe Botica (Crnkovićeva Paška poetika), Manon Giron (O prosvjetnoj i pedagoškoj djelatnosti), Jakov Jelinčić (Arhivist Nikola Crnković), Franjo Velčić (Cresko-lošinjsko otočje u historiografskom djelu Nikole Crnkovića), Emina Dabo (Crnković – sakupljač kulture sjećanja), Markus Leideck (Rijeka, kvarnerski kraj i Istra u povijesnim istraživanjima Nikole Crnkovića), Mladen Urem (Nikola Crnković i Matica hrvatska) i Milka Šupraha Perišić (Bibliografija Nikole Crnkovića). Moderator skupa bio je Ivan Miškulin. Drugoga dana, skup je nastavljen u Novalji, rodnom mjestu povjesnika Nikole Crnkovića. Nakon pozdravnih riječi Stipe Botice, Ante Dabe, Aleksija Škunce, predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Novalji, i Radomira Jurića, predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Zadru, u priopćajnom dijelu govorili su Dražen Peranić (Kratki životopis Nikole Crnkovića), Anton Šuljić, Stipe Botica, Aleksij Škunca (Istraživač povijesti otoka Paga), Dražen Majić (Grad Pag u djelu Nikole Crnkovića) i Ivo Oštarić (Crnkovićeva Hrvatska povijest za narodnih vladara). Rad Đure Vidmarovića, koji nije bio nazočan skupu, biti će predstavljen u zborniku sa skupa, koji je u pripremi. Svi su izlagači naglašavali, svaki sa svoga motrišta, slično, da je Nikola Crnković bio svestran, vrijedan, poduzetan i produktivan znanstveni djelatnik i erudit. Njegovo mjesto u arhivu, slučajem posljedica angažmana u Hrvatskom proljeću, na prvi pogled djeluje kao svojevrsna margina i udaljavanje od javnog djelovanja. Ipak, Nikola Crnković se i tom novom početku posvetio s radnim entuzijazmom, a arhivistika se pokazala kao plodonosno područje na kojem je dao vrijedan doprinos u stručnom i znanstvenom smislu.

Nikola Crnković bio je istaknuti član Matice hrvatske, u kojoj je obnašao različite dužnosti. Između ostalog, bio je tajnik riječkog ogranka i član njezina upravnog odbora. Također, bio je, s Franjom Tuđmanom i drugima, član Razreda za povijest Matice hrvatske u Zagrebu, 1971. Po zabrani djelovanja Matice hrvatske udaljen je 1. listopada 1972. s nastave zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću, potom gubi mjesto na fakultetu. Bio je bez službe do 1. travnja 1974, od kada radi kao arhivist u Državnom arhivu u Rijeci. Na tom mjestu ostaje do umirovljenja 1986. Dok je bio bez službe, zarađivao je prevođenjem knjiga. Političkom pritisku u raznim oblicima bio je dugo izložen. Pisac je brojnih znanstvenih i stručnih članaka te knjiga o različitim temama iz hrvatske povijesti. Objavio je brojne knjige. Riječki časopis Dometi (broj 7–12/1998), u povodu sedamdesete obljetnice života autora, u cijelosti je posvećen njegovu radu. U kasnijem razdoblju pojedine knjige i znanstvene radove pisao je pravopisom koji je naučio u vrijeme Banovine Hrvatske, čime je pisanom gradivu dao povijesnu patinu. Istraživao je povijest Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja od razdoblja mletačke vlasti do NOP-a te rezultate objelodanio u brojnim zbornicima i časopisima. Bio je urednik i autor glavnine priloga u iscrpnom vodiču Historijskog arhiva u Rijeci (1980), što je u skraćenom opsegu objavljen i u Vjesniku historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu. Iz bogata znanstvenog i publicističkog opusa izdvajaju se radovi o novijoj povijesti Rijeke, Lošinja, Paga i Raba. Prevodio je s njemačkog, talijanskog i francuskog jezika i bio član Društva hrvatskih književnih prevoditelja.

Za hrvatsku povijesnu znanost ispisao je respektabilan broj radova, nezaobilaznih pri proučavanju brojnih tema. Pamtit ćemo ga kao povjesničara koji se uvijek bavio znanstvenim radom, pružajući primjer kolegama koliko je stalna težnja za novim spoznajama, i u nepovoljnim okolnostima, vrijedan životni motiv.